Imala sam priliku istražiti ovu temu kroz edukacije u sklopu Erasmus+ programa, uz podršku Agencije za mobilnost i programe Europske unije i zaputila se u Teacher Academy u Belgiji. Tamo sam uvidjela  da postoje različiti stilovi vođenja – svaki sa svojim vrlinama, manama i (ne)namjernim komičnim elementima, a i upoznala brojne kolege iz različitih zemalja koji su, s više ili manje uspjeha, isprobavali kako različiti stilovi djeluju na kolektiv. Najprije ćemo baciti kratki pogled na stilove vođenja.

Autokrat: Kod njega se zna tko što radi, kad i kako. Izvrsno funkcionira… ako vodite ekspediciju na Antarktiku. U školi? Ne baš. Podsjeća nas na neka stara i ne osobito dobra vremena.

Demokratski vođa: Svi imaju glas, svi sudjeluju – i svi imaju drukčije mišljenje. Rezultat? Puno sastanaka i previše kave.

Laissez-faire voditelj: Filozofija “svi znaju što im je činiti” je idealna ako imate tim pun samostalnih genijalaca. Ako ne – nastaje kaos.

Transformacijski motivator: Entuzijastičan, karizmatičan i pun ideja. Obično se prepozna po vizijama i rečenici “Zamislite samo da…!”

Zatim dolazimo do inovativnog vođe – hibrida svih prethodnih, ali s dozom modernog, praktičnog idealizma. Taj vođa nije zainteresiran za titule ili dužinu sastanka – već za to kako napraviti razliku koja ima smisla. Ova vrsta vodstva mi se činila kao nešto što svakoj obrazovnoj ustanovi treba.

Kako inovativno vodstvo izgleda u praksi (i u učionici)?

Nakon sudjelovanja u edukacijama u sklopu Erasmus+ programa, vratilia sam se puna ideja – ali i poslovično pragmatična. Inovativno vodstvo ne znači da sve mora biti revolucionarno. Dovoljno je da bude smisleno, primjenjivo i naposljetku– zabavno.

Inovativni vođe znaju da se najbolji planovi mogu promijeniti tri puta do podneva. Oni to prihvaćaju – i to bez panike. Posebno u obrazovanju, gdje “plan i program” često mora ustupiti mjesto stvarnosti, odnosno učeniku kojem je pas pojeo zadaću ili nije pogledao video koji smo dva dana pripremali.

Inovativno vođenje u školi znači vjerovati nastavnicima da znaju svoj posao – i da ga mogu raditi na svoj način. Da, čak i ako to uključuje glazbene lekcije o padežima ili igre uloga u kontekstu poreznog sustava. (Zvuči suludo, ali radi.)

Kod inovativnog vođenja neuspjeh nije kraj – on je početak razgovora. Nešto nije prošlo kako ste zamislili? Nema veze – sutra je nova prilika. U najgorem slučaju, dobijete odličnu anegdotu za sljedeći Erasmus seminar.

Inovativni lideri ne pretpostavljaju da sve znaju. Oni slušaju. I učenike. I kolege. I spremačicu.

Posljednje, no ne i najmanje važno je da smijeh može biti katalizator učenja. Inovativni vođe znaju da je osmijeh često učinkovitiji od uputa na ploči.

Vodstvo u obrazovanju ne mora biti grandiozno da bi bilo učinkovito. Inovativno vodstvo znači znati kada voditi, a kada samo – pustiti da tim zablista. Ponekad je dovoljno postaviti pitanje: “Što ako probamo drugačije?” i imati hrabrost to i provesti.

Mislim da bi bilo sjajno kada bismo svi koji radimo u obrazovanju uvidjeli koliko je važno istome pristupiti ne kao obavezi, nego kao igri u kojoj nikad ne znamo kad i kako ćemo doći do cilja I gdje sve ono što se događa usput je podjednako važno. Čini nas živima i otvorenima. Zato hvala Erasmus+ programu što me posjeća na to da nikada ne prestanem biti učenik.

Fotografije: Unsplash, Pexels

       

Izazovi u kulturološki raznolikim školama

Jedan od najozbiljnijih izazova u školama s učenicima koji dolaze iz različitih kultura jest jezična barijera. Učenici koji ne govore tečno službeni jezik škole mogu imati poteškoće u razumijevanju nastavnih uputa, sudjelovanju u raspravama ili izvršavanju zadataka. To negativno utječe ne samo na njihov uspjeh, već i na socijalnu integraciju. Jednako tako i komunikacija između škole i obitelji može biti otežana, što smanjuje roditeljsku uključenost i podršku.

Kulturna nerazumijevanja također predstavljaju izazov. Razlike u vrijednostima, ponašanju i načinima komunikacije mogu dovesti do pogrešnog tumačenja među učenicima i nastavnicima ili među samim učenicima budući da ono što se u jednoj kulturi smatra pristojnim, u drugoj može biti protumačeno drugačije. Bez dovoljno kulturne osviještenosti učitelji mogu pogrešno protumačiti ponašanje učenika, dok se učenici mogu teško prilagođavati novim pravilima i očekivanjima.

Još jedan izazov je socijalna integracija. Učenici iz manjinskih kultura mogu se osjećati isključeno ili suočeni s diskriminacijom, zlostavljanjem ili stereotipima od strane vršnjaka. Sklapanje prijateljstava može biti teško, posebno kada se formiraju kulturne skupine koje isključuju druge. Uz to kada nastavni plan i program ne uključuje i promovira različite perspektive, učenici se mogu osjećati zanemareno ili nevidljivo u učionici. Uključenost roditelja također može biti niska ako obitelji ne razumiju obrazovni sustav ili imaju jezične barijere i nedostatak povjerenja.

Aktivacija nastavnog osoblja za inkluziju

Nastavnici su prvi koji će svojim primjerom stvoriti inkluzivno okruženje. Jedan od najučinkovitijih pristupa je kulturološki osjetljivo poučavanje. To uključuje prilagodbu nastavnog plana tako da uključuje različite perspektive i iskustva te korištenje metoda poučavanja koje poštuju različite kulturne stilove učenja. Kroz povezivanje gradiva s učenikovim kulturnim iskustvom, povećava se angažiranost i međusobno poštivanje.

Potrebno je osigurati stručno usavršavanje koje pomaže nastavnicima razviti međukulturne kompetencije, svijest o pristranostima i metode uspostavljanja kvlitetnog odnosa s učenicima koji dolaze iz različitih kultura. Također jezična podrška u nastavi poput vizualnih pomagala, dvojezičnih materijala ili vršnjačke pomoći može znatno olakšati uključivanje učenika s ograničenim jezičnim znanjem.

Jednako tako izgradnja pozitivnih odnosa s učenicima od ključne je važnosti. Kada se nastavnici iskreno zanimaju za učenikovo porijeklo i kulturu, to doprinosi izgradnji povjerenja i osjećaja pripadnosti. Nastavne aktivnosti koje potiču učenike da podijele svoja kulturna iskustva mogu dodatno jačati međusobno razumijevanje i toleranciju time što ćemo kroz dijalog otkrivati koliko smo ujedinjeni u našim različitostima.

Uloga nenastavnog osoblja u inkluziji

Svo nenastavno osoblje također igra ključnu ulogu u promociji inkluzije. Tajništvo škole često je prvo mjesto susreta obitelji i škole. Ljubazno i osviješteno osoblje uz prisustvo prevoditelja može značajno utjecati na prvi dojam i osjećaj dobrodošlice.

Organiziranje kulturnih manifestacija i događanja odličan je način za promicanje različitosti. Multikulturalni dani, festivali hrane ili međunarodne glazbene večeri omogućuju učenicima da predstave svoje nasljeđe i istovremeno uče o drugim kulturama. Uključivanjem cijelog osoblja u organizaciju jača se zajedništvo i osjećaj pripadnosti.

Stručni suradnici i mentori imaju važnu ulogu u podršci učenicima tijekom njihove emocionalne i socijalne prilagodbe. Orijentacijski programi i vršnjačko mentorstvo mogu olakšati početne korake u novom okruženju. Također uključivanje obitelji kroz večeri za roditelje uz podršku prevoditelja ili angažman kulturnih medijatora može unaprijediti komunikaciju i potaknuti suradnju.

Cjelovit pristup inkluziji

Rješavanje izazova kulturne raznolikosti zahtijeva cjelovit pristup na razini cijele škole. Inkluzija ne bi smjela biti odgovornost samo pojedinih nastavnika, već bi trebala biti sastavni dio školskih politika, praksi i kulture. Školsko vodstvo mora dati prioritet jednakosti, definirati jasne protudiskriminacijske politike i osigurati da se mišljenja učenika i obitelji aktivno slušaju.

Aktiviranjem i nastavnog i nenastavnog osoblja kroz edukaciju, kulturnu osviještenost i inkluzivne prakse škole mogu stvoriti okruženje u kojem se svi učenici osjećaju viđeno, shvaćeno  i podržano. Na taj način ne samo da se poboljšavaju obrazovni ishodi, već se i odgajaju suosjećajni i otvoreni građani svijeta.

Fotografije: Pexels

      

S druge strane moramo priznati da digitalna pismenost više nije opcija, ona je postala nužnost za učitelje 21. stoljeća. Sposobnost snalaženja na digitalnim platformama, korištenja edukativnih aplikacija i stvaranja multimedijalnog personaliziranog sadržaja ključna je za uspješno i učinkovito podučavanje. Za nastavnike stranih jezika digitalni alati otvaraju nove dimenzije interaktivnog, angažiranog i na učenike usmjerenog učenja koje nadilazi tradicionalne udžbenike.

Vođeni tom idejom i uz podršku programa ERASMUS+ i Agenciju za mobilnost i programe Europske unije naši profesori pohađali su stručne seminare te su zajedno s kolegama iz cijele EU istraživali važnost digitalne pismenosti u nastavi. Ovdje Vam predstavljamo kako različite digitalne platforme mogu unaprijediti nastavu stranih jezika, potaknuti kreativnost i pretvoriti klasične nastavne sate u dinamična iskustva učenja.

Zašto je digitalna pismenost važna za učitelje?

Uključivanje i pristupačnost: Digitalni alati pomažu u stvaranju zanimljivijeg i dostupnijeg sadržaja za sve učenike.

Učinkovitost i organizacija: Od planiranja nastave do ocjenjivanja, digitalne platforme olakšavaju svakodnevne zadatke koje nastavnici imaju prije, ali i poslije održavanja same nastave.

Relevantnost za stvarni svijet: Učenici žive u digitalnom svijetu. Integracijom tehnologije u nastavu povezujemo učenje s tim svijetom, učimo ih kako u svom učenju optimalno iskoristiti modernu tehnologiju, ali i kako se kritički odnostiti prema njoj.

Stalno usavršavanje: Učitelji s razvijenim digitalnim vještinama lakše se prilagođavaju, razvijaju i uvode inovacije i kreativnost u nastavu.

Kako možemo iskoristiti digitalne alate u nastavi stranih jezika?

Postoje brojni alati koji mogu biti idealni za stvaranje kreativne nastave stranih jezika i od strane učitelja, ali i učenika. Njihova primjena može biti izuzetno raznovrsna, a korištenje jednostavno i u mnogim slučajevima čak i besplatno.  Nude se predlošci, ali i mogućnosti za vlastito kreativno stvaranje što omogućuje da jezik postane vizualan i lakše se usvaja i primjenjuje.

Jedna od mogućnosti je izrada vizualnih postera s vokabularom na određenu temu kako bi se povezivanjem riječi i ilustracija jačale asocijacije i brže i jednostavnije usvajao novi vokabular. Ovakvi i slični projekti mogu biti individualni, ali i grupni čime se dodatno jača interakcija i povezanost među učenicima, ali i jednako tako između učitelja i učenika.

Frontalna nastava se pretvaraju u  prezentacije s animacijama, poveznicama i vizualnim efektima što može biti izvrsno za uvođenje novih i vježbanje usvojenih jezičnih struktura. Nekada složena i učenicima apstraktna gramatika prikazuje se jasno i zorno kroz infografike i boje. Dodatno je moguće izraditi radne listove i edukativne materijale, a u svrhu učenja vokabulara memory kartice, dopunjaljke i križaljke koje po potrebi iz digitalnih jednostavno možemo pretvoriti i u tiskane materijale.

Kako obrađene jezične strukture i vokabular ne bi samo ostali zapisani na papiru, postoje i alati za izradu dijaloga kojima ćemo jezik vezati uz stvarne životne situacije i učiniti ga primjenjivim. Dijalozi se mogu povezati s predlošcima stripova, možemo ih i samostalno ilustrirati i pretvoriti u prava mala književna djela koja pričaju neku novu, samo našu priču.

Knjigu možemo pretvoriti i u scenarij, a kreativno pisanje u govornu vježbu. Postoje digitalni alati kojima ćemo izraditi kompletne video priloge, od samog snimanja, ubacivanja vizualnih i zvučnih efekata, preko montaže do objavljivanja gotovog uratka. Uz dobro promišljenu raspodjelu zadataka u projekte se može uključiti podjednako sve učenike, one koji žele biti ispred, ali i iza kamere, jer svatko u ovom zadatku igra jednako važnu ulogu. Pored ovakvih kratkih filmova mogu se uspješno raditi razni oblici novinarskih priloga, intervjui i sve popularniji vlog i podcast te se jezik učenicima može približiti kroz njima bliske teme.

Te teme mogu biti izvrsna podloga za strukturirane rasprave u kojima učimo kako logički i kritički razmišljati, iznositi vlastita mišljenja i stavove i argumetirano komunicirati. Postoje izvrsne platofrme na kojima možemo izraditi materijale za takve diskusije, dobivene razultate statistički prikazati, a potom ih izložiti i komentirati uz vodstvo nastavnika kao moderatora. Učeći ove vještine ne učimo samo jezik, već učimo za život.

I jezik je živ i živi kako žive i ljudi, a dodatno ćemo ga približiti učenicima time što ćemo ih upoznati s ljudima koji taj jezik govore i s kulturom tog govornog područja kroz vizualno i sadržajno atraktivne materijale. Nadalje i učenici će jedni drugima predstaviti teme kroz samostalne ili grupne projekte različitih formata. Interaktivni kviz bit će savršen alat da na zabavan način provjerimo usvojeno znanje.

Vlastiti napredak u cjelokupnom procesu učenja učenici  mogu pratiti i vrednovati samostalno koristeći neke digitalne alate za izradu jezičnog portfolia. Na posve personaliziran i sebi bliski način učenici će bilježiti nova znanja i iskustva i kreirati svoj dnevnik učenja.

Svi ovi alati nude inovativna, kreativna i konstruktivna rješenja koja osnažuju i učitelje i učenike, no oni nikako ne smiju postati sami sebi svrhom u nastojanju da se posve zamijeni udžbenike i tradicionalne metode poučavanja. Tradiciju samo treba oplemeniti novim digitalnim alatima i nastavu učiniti dinamičnijom, inkluzivnijom, kvalitetnijom i uopće životnom.

Fotografije: Unsplash, Pexels

       

Biti nastavnik jezika znači stalno se razvijati i stalno učiti. Jezici su živi i mijenjaju se, metode poučavanja se poboljšavaju, pojavljuju se nove tehnologije i alati, no cjeloživotno učenje podrazumijeva i upoznavanje ljudi i kultura koje stoje iza jezika koje poučavamo, a ta znanja ćemo najbolje steći na neposredan način, kroz stvarna životna iskustva, i poslije ih integrirati u nastavu i obogatiti je.

Kažu da je svijet najljepša knjiga, a oni koji ne putuju, pročitaju samo jednu stranicu. Kako bismo u našoj knjizi ispisali još jednu stranicu, u sklopu programa ERASMUS+i uz podršku  Agencije za mobilnost i programe Europske unije odlučili smo nešto novo naučiti u jednoj novoj zemlji i u ovom članku Vas vodimo na put na Madeiru.

Ovaj portugalski arhipelag koji mnogi nazivaju Otočjem vječnog proljeća ili Europskim Havajima smjestio se usred Atlantskog oceana, čak oko 1.000 km jugozapadno od Lisabona čime je bliži obalama Afrike, nego Portugala. Vulkansko otočje izronilo je iz morskih dubina prije više od 5 milijuna godina, a danas na Madeiri živi oko 260.000 stanovnika. Glavni otok dugačak je svega 57 km, širine oko 22 km, a više od 40% površine otoka zaštićeno je kao park prirode. Sa svojom blagom klimom tijekom cijele godine od 19 °C do 26 °C, bujnom vegetacijom, zelenim planinskim vrhovima i dramatičnim liticama koje se ruše u ocean, autentičnom kulturom i izvrsnom kuhinjom Madeira budi sva osjetila i oduševljava sve, od planinara i ljubitelja prirode do gurmana i avanturista, ali i onih koji traže mir.

Prirodne ljepote koje oduzimaju dah

Nevjerojatni krajolici ovog otočja dramatično se mijenjaju u svega nekoliko kilometara, a s njima i klimatski uvjeti. U jednom danu možemo šetati prašumom, ući u gusti kišni oblak i popeti se na najviše vrhove otoka na preko 1.800 m nadmorske visine, spustiti se najljepšim planinskim stazama na svijetu koje su na nekim mjestima široke tek par metara, a s obje strane obrušavaju se ponori kojima se ne vidi kraj, proći kroz planinske tunele i vodopade, uz tropsko cijeće i plantaže banana te se okupati na crnim pješčanim plažama.

Madeira je raj za planinare. Na otoku je oko 200 različitih levada ukupne duljine preko 2.500 km koje vode kroz šume i nevjerojatnu floru za koju nikada ne bismo pomislili da je možemo pronaći na tlu Europe, duž litica s kojih se pruža nevjerojatan, ali i zastrašujući pogled te pored slapova i uzduž planinskih rijeka i potoka. Levade (od portugalskog glagola levar = nositi) su kanali sustava navodnjavanja iz 16. stoljeća kopani u stijenama i kamenu, a vodu su stotinama godina sa sjevera dovodile na jug. Levadama se može pristupiti na različitim razinama težine, od laganih šetnji do iznimno zahtjevnijih planinarenja. Jedna od najspektakularnijih staza je Pico do Pico koja povezuje dva najviša vrha Madeire, Pico Ruivo i Pico do Arieiro, s kojeg je i nezaboravan doživljaj izlazak sunca visoko iznad oblaka.

Laurisilva šuma dom je mnogim endemičnim biljnim i životinjskim vrstama. Prekriva oko 20% otoka i pod zaštitom je UNESCO-a kao svjetska baština jedinstvene flore i faune.

Prirodni bazeni u Porto Monizu od ohlađene vulkanske lave koje puni morska voda jedinstveno su mjesto za kupanje, zaštićeno od oceanskih valova.

Ponta de São Lourenço je poluotok na istoku Madeire s potpuno drugačijom, gotovo pustinjskom vegetacijom i spektakularnim pogledima na ocean. No to je tek jedan od nekoliko desetaka vidikovaca na otoku.

Madeira je jedno od najboljih mjesta u Europi za promatranje kitova i dupina, s više od 20 vrsta koje se mogu vidjeti tijekom godine.

Bogata kulturna baština

Osim što nudi jedinstvenu prirodnu ljepotu, spoj portugalskih, afričkih i maurskih utjecaja stvara i jedinstvenu kulturu. Madeira je otok bogate tradicije, dom glazbe, ručnog veza i vinarija. Šarenilo prirode zrcali se u šarenim tradicionalnim kućicama sa slamnatim krovovima u selu Santana, ali i u šarenilu glavnog grada Funchala, njegovim šarmantnim uličicama, uličnim mozaicima i muralima na vratima i zidovima kuća u ulici Santa Maria, gradskim tržnicama, parkovima i botaničkim vrtovima. Do najljepših vrtova preko krovova Funchala vozi jedna od žičara, a natrag u grad se možemo spustiti tobogganom, pletenim košarama/saonicama kojima upravljaju muškarci odjeveni u bijelu narodnu nošnju sa slamnatim šeširima.

Ulice gradova žive su kroz cijelu godinu. Najpoznatiji je cvjetni festival u svibnju kada se cijeli otok pretvara u šareni raj. Tu su i karneval u veljači, vinske fešte, glazbeni festivali i tradicionalni božićni sajmovi.

Okusi Madeire

Osim što je poznata po desertnom vinu koje se proizvodi po starim metodama, tropskom voću, šećernoj trsci i domaćim sirevima, Madeira je poznata i po posebnim jelima:

Espetada – sočni komadi govedine na ražnju, pečeni na otvorenoj vatri, često posluženi s kukuruznom palentom (milho frito).

Espada com banana – riba sabljarka s prženom bananom.

Bolo do caco – topli kruh od batata, serviran s češnjakom i maslacem

Poncha – tradicionalno madeirsko piće od domaće rakije od šećerne trske, meda i limuna.

Nikita – cocktail od piva, sladoleda od vanilije, ananasa i ruma.

Okusi svijeta nekad zvuče nevjerojatno, baš kao i ovi, ali nas znaju i neočekivano iznenaditi. Budite radoznali i otvoreni, spakirajte kofere i pustite da vas svijet uči o svijetu, ljudima, ali i o sebi samima. I možda upravo Madeira bude Vaša najdraža učionica.

Fotografije: Unsplash

Priča o dvjema kulturama: Flamanska i Valonska Belgija

Da biste razumjeli kulturni identitet Genta, ključno je shvatiti razliku između Flandrije i Valonije — dviju glavnih kulturnih i jezičnih regija Belgije. Gent se nalazi u Flandriji, dijelu zemlje gdje se govori nizozemski, dok se Valonija, smještena na jugu, pretežno služi francuskim jezikom. Jezična podjela nije samo pitanje komunikacije; ona odražava stoljeća povijesnih, političkih i kulturnih razlika. Samo ću spomenuti da sam prodavača u pekari slučajno pozdravila s “Bonjour”, na što mi je on uzvratio uvrijeđenim pogledom. Svi oni znaju francuski, ali ga u Flandriji ne govore.

Flandrija je dosta poznata po poduzetničkom duhu, snažnoj radnoj etici i duboko ukorijenjenoj ljubavi prema umjetnosti i arhitekturi. S druge strane, Valonija je više industrijiski nastrojena, puno manje uredna te njeguje nešto opušteniji životni stil. Unatoč tim razlikama, regije dijele zajedničnu strast prema dobroj hrani, živahnoj kulturnoj sceni i snažnom osjećaju nacionalnog ponosa. Ispočetka sam se sekirala jer sam mislila da sam osuđena na pivo i vafle, no moj strah se pokazao posve neutemeljenim. Restorana ima jako puno, a najsmješnije mi je što sam u Gentu (a ne Madridu recimo) jela najbolji gazpacho ikada, kojem sam se pobožno vraćala cijeli svoj Erasmus+ boravak.

Jezik i komunikacija u Gentu

Nizozemski je službeni jezik koji se govori u Gentu, ali u regionalnom obliku poznatom kao flamanski, koji ima poseban naglasak i vokabular. Većina lokalnog stanovništva višejezična je i tečno govori engleski, što olakšava komunikaciju međunarodnim studentima i posjetiteljima.  Čisto za ilustraciju, prilikom posjeta katedrali svetoga Bavona, kamo sam se zaputila pogledati spektakularni oltarni poliptih brace Van Eyck, na ulazu je stajala jedna postarija gospođa koja je turistima pojašnjavala protokol ulaska i razgledavanja. Svakom bi se obratila s pitanjem : “English, German, Dutch, French?” Svaki od tih jezika govorila je tečno, malo je reći da sam bila očarana. Ja zamišljam da ce tako i naši učenici očaravati svojim znanjem jezika na svojim radnim mjestima.

Pogled u bogatu povijest Genta

Povijest Genta seže još iz doba Rimljana, ali grad je svoj pravi procvat doživio tijekom srednjeg vijeka kao jedan od najvećih i najbogatijih gradova Europe. Njegov prosperitet uglavnom je bio rezultat trgovine tekstilom, što je Genta učinilo važnim gospodarskim središtem.

Jedan od najpoznatijih gradskih znamenitosti je dvorac Gravensteen, izgrađen u 12. stoljeću, a nekoć je služio kao utvrda, sud i čak zatvor.

Još jedan arhitektonski dragulj je Katedrala svetog Bavosa, dom svjetski poznatog Gentovskog oltara braće Van Eyck kojeg sam već spomenula. U tijeku je detaljna restauracija, a dredišnji dio s jagnjcem je vec restauriran i po prvi put se otkrilo da je jaganjac totalno antropomorfan i gleda vas praktički ljudskim očima koje se blago smješkaju.

Kroz povijest, Gent je bio i grad revolucije i reforme. U 16. stoljeću bio je središte otpora tijekom protestantske reformacije, a kasnije je igrao ključnu ulogu u belgijskoj industrijskoj revoluciji.

Danas Gent besprijekorno spaja svoj povijesni šarm s modernim, studentskim duhom. Grad je dom Sveučilišta u Gentu (UGent), jednog od vodećih belgijskih obrazovnih institucija, kao i brojnih drugih visokoobrazovnih centara. S velikom studentskom populacijom, grad odiše energijom, kreativnošću i snažnim osjećajem zajednice.

Povijesno gradsko središte uglavnom je bez automobila, što potiče studente i stanovnike da istražuju biciklom ili pješice.  Morate ipak malo paziti na bicikliste jer su oni tamo praktički kraljevi tako da sam se kao pješak osjecala malo ugroženo.

Tijekom godine  se organiziraju brojni festivali i događanja. Gentse Feesten, desetodnevna kulturna ekstravaganca u srpnju, jedan je od najvećih gradskih festivala u Europi, s glazbom, kazalištem i uličnim predstavama. To sam propustila i stigla taman dva dana nakon što je završio, ali lagala bih kad bih rekla da sam se osjecala zakinuto. Naučila sam puno korisnih stvari, a upoznala sam i neke prilično nevjerojatne ljude, profesore i nastavnike iz Europe i Sjedinjenih država, a upravo nas je Erasmus + program doveo na isto mjesto.

Da zaključim, Gent je više od slikovitog grada; on je živahno kulturno i akademsko središte gdje povijest i suvremenost skladno koegzistiraju.

Fotografije: Unsplash, Pexels

              

Trenutna populacija Republike Irske je nešto više od 5 milijuna ljudi. Tek sada je Irska dosegla broj stanovnika koji je imala prije velike gladi. Potato Famine je još jedan povijesni događaj koji je u Irskoj neka vrsta kolektivne traume kad je zbog zaraze krumpirovih usjeva plamenjačom (i još brojnih socioekonomskih faktora) od gladi umrlo milijun ljudi i još ih se toliko iselilo, a iseljavanje se nastavilo godinama poslije, a traje još uvijek. Preporučujem posjet muzeju emigracije u Dublinu koji na prilično nezaboravan način priča tu priču.

Tijekom programa mobilnosti, Agencije za mobilnost i programe Europske unije, Erasmus +, dobila sam priliku iz prve ruke naučiti štošta o fascinantnoj povijesti ove zemlje  kao i upoznati se s ljudima koji rade u obrazovanju i imaju vlastite uvide o učenju i predavanju.

Program Flipped Classroom ili obrnuta učionica pripremio je nas polaznike na inovativan način usvajanja gradiva gdje učenici samostalno uče novo gradivo uz digitalne alate koje je profesor unaprijed pripremio, što omogućuje efikasnije korištenje sata za uvježbavanje i diskusije te praktičnu upotrebu. Dodatna prednost je veća uključenost i odgovornost učenika u procesu učenja.  Na programu smo naučili kreirati i koristiti postojeće audio-vizualne digitalne alate koji olakšavaju rad u obrnutoj učionici. Sudjelovala sam i u programu koji stavlja fokus na učenike, Student-centred learning, gdje sam naučila kako se mogu primjenjivati individualne osobine učenika u  učenju.

Škola Europass u kojoj sam pohađala tečajeve nalazi se u Dublinu, glavnom gradu Irske.

Dublin, ili Baile Átha Cliath, ujedno je i najveći irski grad. U njemu se prilično lako orijentirati jer usred grada teče rijeka Liffey, a glavna ulica O’Connell na sredini ima sagrađeni spomenik u obliku jako visoke igle koji se zove the Spire i lako ga je vidjeti odasvud.

To znači da su vam šanse da se izgubite dosta male, čak i ako nemate mobitel i ne možete se osloniti na Google Maps.  Ako se i izgubite, put će vas nekako dovesti u Temple Bar, četvrt s gomilom pubova, restorana i mjesta sa živom glazbom gdje ulice vrve ljudima koji se jako dobro zabavljaju pa će vam se smjesta učiniti da ste upravo tamo gdje trebate biti.

          

S druge strane lako je izgubiti se u mnoštvu mogućnosti kojima raspolažemo i dogodi se da sredstva za učenje postanu sama sebi svrhom te zaboravimo prave ciljeve. Pogotovo kod učenja stranih jezika cilj svakog nastavnog sata treba biti učenje za život.

U jeziku koji govorimo ogleda se naš vlastiti život i mi sami, a učeći strani jezik učimo o životima čitavih nacija. Stoga ćemo nekome najbolje približiti jezik ukoliko ga upoznamo s kulturom i civilizacijom nekog govornog područja i živote njihovih govornika kroz književnost, povijest, umjetnost i opću informiranost dovedemo u učionicu.

Uz program ERASMUS+, Agenciju za mobilnost i programe Europske unije i seminar u organizaciji sustainable-education.eu život i učenje spojili smo na najljepši način i učionicu preselili na ulice grada.

Firenca na Labi, balkon Europe i škrinja s blagom neki su od popularnih nadimaka koje nosi ovaj grad u kojem se isprepliću tradicija, povijest, moderna umjetnost i živopisan noćni život, a činjenica da je tijekom bombardiranja 1945. gotovo u cijelosti bio razoren, priču o Dresdenu čini još nevjerojatnijom.

U nastavku ćemo vas provesti ulicama ovog grada, no zaobići ćemo Zwinger, kraljevsku palaču, Semper operu, Brühlovu terasu, Albertinum i sva ona najpoznatija i najljepša mjesta. Idemo upoznati ovaj grad kroz rekordne brojke i nepoznato o poznatom.

Osim što je cijeli grad pravi dragulj, u Dresdenu se nalazi i najveća riznica blaga u Europi, a moguće i u cijelom svijetu.

Zelena riznica (Grünes Gewölbe)…

sadrži preko 4000 predmeta od zlata, srebra, bjelokosti i dragulja koji su prvobitno bili dio privatne zbirke saskog vladara Augusta Jakog. Prije početka Drugog svjetskog rata blago je prenešeno u utvrdu Königsstein te je preživjelo bombardiranja grada u kojima je dvorac Residenzschloss u potpunosti uništen.

Nakon što je dovršena obnova dvorca, 2013. blago je vraćeno u Zelenu riznicu.

Šest godina kasnije dogodila se jedna od najvećih pljački umjetnina i u nekoliko minuta nestao je nakit koji sačinjava preko 4300 dijamanata i dragog kamenja u vrijednosti od preko 113 milijuna eura.

Frauenkirche…

najveći je projekt rekonstrukcije u Njemačkoj. Nakon nekoliko desetljeća obnove i slaganja preko 4000 originalnih kamenih blokova izvučenih iz ruševina, jedna od najljepših baroknih crkvi u Europi otvorila je svoja vrata tek 2005. godine.

Fürstenzug (procesija prinčeva)…

najveći je mozaik na svijetu. Proteže se zidom duljine od 101 metar te na preko 24000 porculanskih pločica prikazuje vojvode, kraljeve, znanstvenike i druge uglednike iz njemačke povijesti.

Prva mliječna čokolada…

 dolazi iz Švicarske, pogrešno! 1839. godine stanovnici Dresdena pročitali su po prvi put u lokalnim novinama reklamu za mliječnu čokoladu tvornice Jordan&Timaeus. Po prvi put u prodaju je puštena čokolada u posve novom izdanju jer do tada čokoladu se moglo samo piti. Za proizvodnju čokolade korišteno je magareće mlijeko što je i dodatna zanimljivost.

Dresden je ubrzo postao njemačka prijestolnica čokolade, a prije Prvog svjetskog rata u gradu je bilo 28 tvornica koje su godišnje prerađivale 550 tona kakaa.

„Duhanska džamija (Yenidze)…

nije džamija, ali je bivša tvornica cigareta koja svojom arhitekturom neodoljivo podsjeća na džamiju. Kako krajem 19. i početkom 20. stoljeća u središtu grada radi narušavanja estetike grada nije bilo dozvoljeno podizati tvornice, židovski poduzetnik i arhitekt, budući Hitlerov šogor, zajedno su došli na ideju „zakamuflirati“ tvornicu u džamiju. Dimnjaci podsjećaju na minarete, nad građevinom je impozantna kupola promjera 20 metara, fasadu ukrašava preko 600 prozora različitih stilova, a na građevinu je čak postavljen i natpis „Selam aleikum“ što je ujedno i prvi neonski natpis u Dresdenu.

Melitta Bentz…

uživala je u kavi, ali jednako tako su joj užitak kvarili komadići zrna u šalici i bakrenim lončićima u kojima bi kuhala kavu. Tako je 1908. godine u Dresdenu svjetlo dana ugledao prvi filter za kavu, a Melitta je ubrzo postao svjetski poznat brand.

Clorodont…

je prva pasta za zube koju je 1907. godine izumio ljekarnik iz Dresdena Ottomar von Mayenburg.

Muzej higijene…

nismo još vidjeli niti u jednom gradu, a ne zvuči ni kao neko super zabavno mjesto, no riječ je o jednom od najzanimljivijih interaktivnih muzeja. Trajni postav otkriva zanimljive činjenice o nama ljudima i ljudskom tijelu te daje odgovor na intrigantna pitanja zašto na primjer osjećamo sram i kakav je osjećaj starjeti.

Film „The danish girl“…

proslavio je svjetski uspjeh u kinima 2015. godine. Na filmskom platnu ispričana je priča o životu danske transrodne slikarice Lili Elbe. Elbe je bila prva osoba na kojoj je provedena operacija promjene spola u Dresdenu. Svoje ime po rođenju Einar Wegener promijenio je u Lili Elbe, a novo prezime iz ljubavi i povezanosti s Dresdenom, u kojem je pronašla i svoje posljednje počivalište, nosi prema rijeci koja protječe kroz grad.

       

Sedam godina kasnije smo obzirom na okolnosti sva vrata naših učionica morali zatvoriti, a učenici su nam otvorili vrata svojih domova i učionice su se u cijelosti preselile. U to vrijeme pandemije zaslon kompjutera bio nam je jedini prozor u svijet, a zajedničko učenje i druženje u virtualnim učionicama jedini način održavanja društvenih kontakata. Nastava je postala nešto puno više od samog učenja stranog jezika.

2022. godine smo odlučili otići još korak dalje i uz pomoć programa ERASMUS+ i Agencije za mobilnost i programe Europske unije ne samo učionicu, već i način učenja okrenuti za 180 stupnjeva. Zajedno s kolegama iz cijele Europe sudjelovao sam u programu škole za usavršavanje profesionalaca u obrazovanju EUROPASS Teacher Academy Berlin u klopu kojeg su nas uveli u možda i najinovativniju metodu učenja u 21. stoljeću – Flipped Classroom.

Obrnuta učionica odnosno flipped classroom pedagoški je pristup u kojem je školska učionica izmještena, no daleko više od toga mijenja se i sam način učenja. Učenik dobiva autonomiju veću nego ikad prije, ali s njom dolazi i odgovornost, a da bi tu odgovornost mogao preuzeti, najprije će morati naučiti kako učiti.

Jednako kao što će učenik morati promijeniti pristup učenju, i učitelj će za 180 stupnjeva morati promijeniti pristup poučavanju s ciljem da škola postane mjesto gdje će se uz stručno usmjeravanje kod učenika poticati razmišljanje višeg reda. Kako bismo u toj novoj učionici stvorili prostor za analiziranje, vrednovanje i kreiranje te u konačnici unaprijedili kritičko razmišljanje i školu učinili školom za život, tradicionalno shvaćana učionica seli se u dom učenika, a procesi učenja koje smo vezali uz takvu učionicu sada postaju domaćom zadaćom. Pamćenje novog gradiva, njegovo razumijevanje i primjena više nisu ciljevi koji se ostvaruju u učionici, već preduvjet za produbljivanje znanja i vještina.

Kako bi omogućio samostalno učenje, učitelj će pripremiti video snimke, prezentacije ili druge oblike digitalnog sadržaja. Time će učenik u obrnutoj učionici imati priliku susreti se s gradivom u svom vlastitim tempu i učiti na način koji odgovara njegovoj prirodi učenja te se fokusirati na slabe točke i pripremiti pitanja za sat u učionici. Ovo je posebno korisno za učenike koji imaju različite stilove učenja ili koji imaju problem sa zadržavanjem informacija.Time će se dodatno smanjiti stres i napetost kod učenika budući da mu daje više vremena za procesuiranje i razumijevanje gradiva prije nego što ga primijeni u učionici.

Ovo će s druge strane pomoći učitelju da identificira probleme koje učenici imaju s gradivom, a što mu omogućuje da im pruži dodatne informacije i pomoć, fokusira se na individualne potrebe učenika i pruži im priliku za produbljivanje znanja, umjesto da u učionici samo promatra kako učenici „recikliraju“ gradivo.

Umjesto da slušaju nastavnika koji drži predavanje, učenici su uključeni u diskusiju i praktično rješavanje problema koje ih potiču na kritičko razmišljanje i izražavanje vlastitog mišljenja. To pomaže učenicima da bolje razumiju gradivo i da ga lakše zapamte.

Aktivnim uključivanjem učenika u proces učenja povećava se njihova motiviranost, kreativnost i produktivnost. Uz to što se stječe kvalitetnije znanje više razine, jačaju se dodatne vještine i kompetencije učenika te u ovom procesu zajedno uče i razvijaju se i učenik, ali i učitelj.

            

Razlozi za to su brojni i kompleksni. Nakon što je engleska dinastija Tudor osvojila Irsku i nakon što je u 17. stoljeću započela planirana kolonizacija Ulstera (sjeverna pokrajina koja danas svojim najvećim dijelom pripada Velikoj Britaniji), engleski je postao jezikom prava, administracije i trgovine kojim su se dominantno služili viši slojevi, dok je irski ostao jezik običnog puka. Nakon što je katolička crkva prigrlila engleski, irski je sve više tonuo u zaborav da bi ostao prisutan samo u ruralnim dijelovima nekih pokrajina.

No, irski  jezik je uvijek bio važan dio irskog nacionalističkog pokreta i dio identiteta. Krajem 19. i u 20. stoljeću počela je njegova revitalizacija, potaknuta kulturnom renesansom.

Irski je postao službeni jezik u svojoj zemlji tek 2003. godine.

U međuvremenu, puno se irskih riječi infiltriralo u engleski tijekom stoljeća, a ovdje ćemo spomenuti neke od najpoznatijih.

Banshee

Ne znam jeste li još pogledali The Banshees of Inisherin, jedan od najboljih ovogodišnjih filmova, ali svakako to učinite ako niste. Banshee je irska riječ, a znači vilinsko biće, najčešće u formi žene.

Brogue

Sigurno ste u bespućima internetskih shopping stranica vidjeli i ovaj naziv koji se odnosi na svima poznatu i uvijek stylish vrstu ravnih cipela omiljenih i među dečkima i curama, kao oksfordice s rupicama. Idealne ako ste se zaputili u Trinity College.

clock

Dolazi od irske riječi clocc što znači zvono.

craic

Omiljena riječ u irskoj, a znači zabavu i uživanje.

galore

Porijeklo je irska riječ go leor, a znači mnogo, mnoštvo. Jedna Bondova djevojka zvala se Pussy Galore što je hm, znakovito.

hooligan

Ova riječ je ušla u veliki broj jezika, pa tako i hrvatski. Dolazi od irskog prezimena Ó hUallacháin (izgleda da je u obiteljima s tim prezimenom bilo puno nezgodnih karaktera).

slogan

Evo još jedne koja je našla put u mnoge jezike, izvorno glasi sluagh-ghairm, a znači ratni poklič. Za slučaj da ste krivo pomislili da je marketing miroljubiva branša.

whiskey

Najbolju i najdražu sam ostavila za kraj, a znači voda života. Word.

Gotovo sve ovo naučila sam zahvaljujući programu ERASMUS + i Agenciji za mobilnost i programe Europske unije, gdje sam imala privilegiju sudjelovati u dvotjednom programu škole EUROPASS Teacher Academy namijenjenom profesorima jezika i ostalim profesionalcima u obrazovanju, a edukacije su vodili sjajni irski profesori s puno smisla za humor, što je izgleda obilježje i tamošnjih stanovnika, a ne samo Britanaca.

Sljedeći put kad budete zdvajali nad nepobitnom činjenicom da engleski ima strahovito puno riječi i vlastiti vam se vokabular uvijek čini manjkav i siromašan, prisjetite se da je to zato što je engleski tako podatan i demokratičan da vrlo rado prima riječi iz drugih jezika. Evo, ćevapčići su već na putu u OED.

              

Slušno razumijevanje jedan je od većih izazova kod učenja francuskog jezika. Prilikom gledanja filmova i serija imamo dojam da je Francuze nemoguće razumjeti. Iako oni zaista pričaju bezobrazno brzo, vježbom, upornošću i kontinuiranim slušanjem i tu je prepreku moguće svladati. Osim toga, u izravnoj komunikaciji Francuzi usporavaju ritam.

Ono što pridonosi težem razumijevanju jezika je činjenica da, osim francuskog, u Francuskoj postoji 75 regionalnih jezika, a zbog široke rasprostranjenosti (s oko 300 milijuna govornika kao prvim i drugim jezikom, francuski je po broju govornika peti jezik na svijetu) obogaćen je i brojnim dijalektima i različitim naglascima.

Jedan od njih je i bordeluche, mješavina žargona karakteristična za Bordeaux, grad smješten na jugozapadu Francuske, i njegovu okolicu.

Zahvaljujući programu ERASMUS + i Agenciji za mobilnost i programe Europske unije, omogućeno mi je sudjelovanje u dvotjednom programu namijenjenom profesorima francuskog jezika koji nisu izvorni govornici u organizaciji France Langue, a pritom i upoznati ovaj prekrasan grad i osluškivati govor njegovih stanovnika.

Jedna od riječi po kojoj ćete prepoznati bordeluche je „gavé”. „Gaver” u standardnom francuskom znači „šopati”, a bordeluche „gavé” koristi umjesto „trop”, „beaucoup”: „C’est gavé bien de se balader à Bordeaux!”

„Ça daille” bi značilo „Ça m’énerve” dok je „la maille” sinonim za „le travail”, „posao”: „ Deux heures de bouchons pour aller au maille, ça daille!”

„Drôle” u francuskom znači „smiješan”, a u Bordeauxu „les drôles” su djeca: „ Je récupère les drôles à la sortie de l’école.”

„Une poche” je u cijeloj Francuskoj „džep”, ali na jugozapadu Francuske „une poche” je plastična vrećica u kojoj nosimo namirnice iz trgovine.

Možda najzanimljivija je priča oko riječi „la chocolatine”, naziva za, uz kroasan, tipičnu francusku poslasticu četvrtastog oblika punjenu komadićima čokolade. Ostatak Francuske ovo slatko pecivo poznaje kao „pain au chocolat”. U zemlji se naime već desetljećima vodi rasprava o točnom imenu ovog proizvoda, a diskusija se zamalo povela i u Narodnoj skupštini Francuskog parlamenta kada je u svibnju 2018. godine desetak zastupnika Republikanaca predstavilo amandman kojim su zagovarali službeno prihvaćanje riječi „chocolatine” u svrhu zaštite proizvoda i popularnih naziva pod kojima su poznati. Amandman ipak nije prihvaćen nakon što je tadašnji ministar poljoprivrede i prehrane Stéphane Travert procijenio da rasprava o imenu ove slastice nije na razini Parlamenta.

Zaista smo zahvalni programu ERASMUS + i Agenciji za mobilnost i programe Europske unije što su omogućili profesorima Polyglotte Institutea spajanje ugodnog s korisnim i toplo preporučujem svima posjet ovoj vrhunskoj destinaciji.