Norveški pripada grupi germanskih jezika, a Norvežani se uspješno razumiju sa Šveđanima i Dancima, no ne i s Islanđanima.

Norveški jezik ima dvije službene varijante: bokmål (čita se bukmol) i nynorsk (čita se nünošk, što znači „novonorveški‟).

Norveški nije jedini službeni jezik u Norveškoj. Drugi je službeni jezik Sami, iz ugro-finske skupine jezika kojim govore Laponci (Sami), narod koji živi na sjeveru Norveške, Švedske, Finske i Rusije.

Norveška abeceda ima 29 slova, a c, q, w, x i z postoje samo u posuđenicama.

Riječ „slalom‟, koja se upotrebljava u mnogim jezicima, norveška je riječ.

Norveški je i tonalni jezik, što znači da ton kojim se samoglasnici izgovaraju može predstavljati razliku u značenju riječi. Tonalni jezici uobičajeni su u Aziji, no ne i u Europi.

Postoji inačica norveškog koja se naziva norveški kebab, a on je mješavina norveškog i nekoliko jezika – turskog, arapskog, španjolskog, pandžapskog i japanskog.

Riječ helgefylla označava praksu ispijanja velikih količina alkohola za vikend. Alkohol je vrlo skup u Norveškoj pa je logično da to ostavljaju za vikend. J

Svake godine na engleski Trafalgar Square dolazi božićno drvce iz Norveške.

Norveška je najveći svjetski izvoznik lososa.

Norveška je jedna od najmirnijih zemalja na svijetu – na 11. je mjestu od 162 zemlje.

Iako bi Hrvati imali što reći na ovu temu, Norvežani su također među najvećim konzumentima kave na svijetu.

Norvežani čitaju više od svih ostalih europskih stanovnika: troše oko 76 dolara na godinu po glavi stanovnika na knjige.