Učenje stranih jezika je dobro za naš mozak

Hercule Poirot i neobični slučaj mladih švedskih vojnika (ne, nije ono na što ste pomislili)

Kad bismo Vam rekli kako vrijeme, novci i trud koje uložite u učenje stranih jezika, osim znanja koje steknete, imaju opipljive fiziološke efekte na Vaše “male sive stanice”, biste li se iznenadili?

Međutim, suvremena znanost sve češće dolazi upravo do ovakvih spoznaja.

Znanstvenici Škole za prevoditelje Švedskih oružanih snaga su proveli istraživanje o utjecaju učenja stranog jezika na mozak, koristeći se pri tome suvremenim znanstvenim tehnikama poput snimanja magnetnom rezonancijom (MRI) i elektrofiziologije.

Tijekom eksperimenta, grupa mladih regruta je intenzivno učila strane jezike (među kojima i ruski jezik, koji uvijek možete upisati u Polyglotteu!), dok se druga grupa vojnika također posvetila učenju, ali se fokusirala na druge predmete.

Nakon tri mjeseca, snimanje magnetnom rezonancom je pokazalo kako je kod prve grupe vojnika došlo do povećanja određenih dijelova mozga, dok kod druge grupe nije bilo nikakvih promjena. Posebno je zanimljivo što je unutar prve grupe, kod studenata koji su bili natprosječno nadareni za učenje jezika, uočeno povećanje različitih dijelova cerebralnog korteksa u nego kod manje nadarenih studenata.

Premda nakon jedne studije u trajanju od tri mjeseca znanost još uvijek ne može doći do definitivnih zaključaka, čini se prilično očitim-nakon nekoliko semestara u Polyglotteu možda nećete postati Poirot, ali će Vam vaše “male sive stanice” zacijelo biti zahvalne!

Magnetska rezonancija i kako čujemo riječi

 Iz Švedske ćemo nakratko otputovati u Japan, gdje se snimanjem magnetnom rezonancijom također došlo do fascinantnih spoznaja o načinu na koji ljudski mozak reagira na susret sa stranim jezikom.

Poznato je kako odrasli izvorni govornici japanskog jezika imaju velikih poteškoća s razlikovanjem i izgovaranjem glasova l i r u engleskom jeziku, što lako može dovesti do neugodnih zabuna, npr. poput izjave “This patient needs an emergency river transplant!” u operacijskoj dvorani. U japanskom jeziku se, štoviše, za oba glasa koristi isti fonem.

Istraživanja su pokazala kako se kod izvornih govornika engleskog jezika, kad čuju glasove l i r, aktiviraju dva različita dijela mozga, dok se kod Japanaca za oba glasa aktivira isti dio.

Znanstvenici su si postavili pitanje može li se ova spoznaja nekako praktično iskoristiti i može li se mozak odrasle osobe nekako “prepogramirati” kako bi razlikovao ove glasove? Odgovor je-da! (sjetite se ovog primjera kad god vam se učini kako je lekcija na kojoj trenutno radite u Polyglotteu preteška…)

Korištenjem audio softwarea, sudionicima u testiranju su puštane snimke na kojima su zvukovi glasova l i r umjetno modificirani kako bi se jače naglasile njihove specifične karakteristike. Nakon što je ovaj postupak ponovljen samo tri puta u trajanju od po 20 minuta, uočeno je kako sudionici samostalno razlikuju ova dva glasa, čak i kad bi ih čuli u sklopu “normalnog” govora.

Ovaj tip istraživanja može dovesti i do razvijanja potpuno novih metoda učenja jezika. Naprimjer, znanstvenici su koristili uređaje za ultrazvuk, kakvi se inače koriste za praćenje trudnoće, kako bi sudionicima u pokusu vizualno predočili na koji se način jezik, usne, vilica i nepce trebaju kretati kako bi se proizveli određeni zvukovi.

Ipak, nemojte očekivati uređaje za ultrazvuk u našim učionicama-ove spoznaje će biti korisnije znanstvenicima koji rade na najnovijim interaktivnim aplikacijama za učenje stranih jezika, u koje će se zacijelo prema potrebi sve više uključivati takvi vizualni elementi.

Kako učiti strani jezik i možemo li zaboraviti na Alzheimera

Znanstvenici na čikaškom University of Illinois su koristili elektrofizioška snimanja u ispitivanju načina na koji naš mozak procesira učenje stranog jezika.

Dvije grupe ispitanika su podučavane istom potpuno izmišljenom umjetnom jeziku s manjim brojem pravila, a koji su kreirali sami znanstvenici kako bi se lakše pratio eksperiment.

Jedna grupa ispitanika je jezik učila formalnom metodom-tako što su im objašnjavana pravila jezika, dok je druga grupa ispitanika jezik usvajala imerzijom-slično kao što usvajamo naše materinje jezike, boravkom u okolini u kojoj su mu konstantno bili izloženi.

Obje grupe su naučile jezik, ali samo su kod druge grupe snimanja pokazala kako im mozak na novi jezik reagira slično kao da im je materinji. Štoviše, nakon šest mjeseci od završetka eksperimenta, još uvijek su ostvarivali dobre rezultate na testovima umjetnog jezika.

(No, ne brinite-kod nas ipak nećete učiti izmišljene jezike. Predlažemo za početak, npr. tečaj španjolskog jezika!)

Korištenje gore opisanih tehnika bi u budućnosti također moglo pomoći pri određivanju optimalne metode učenja za svakog pojedinog učenika. Primjerice, snimke bi mogle pokazati da nečije moždane stanice bolje reagiraju na formalnu metodu učenja nego na imerzivnu, ili možda na kombinaciju obje metode u određenom redoslijedu…

Mogućnosti su beskrajne, kao i u drugim poljima u kojima se koristi najsuvremenija tehnologija.

Oko jedne stvari se, međutim, znanstvenici koji se bave ovim poljem slažu. Ljudi koji govore bar jedan strani jezik imaju bolje pamćenje, kreativniji su i mentalno fleksibilniji od onih koji govore samo svoj materinji jezik. Neke studije u Kanadi su pokazale kako do pojave Alzheimerove bolesti i demencije kod bilingvalnih ljudi dolazi znatno kasnije, što bi značilo kako učenje stranih jezika doprinosi očuvanju mentalnih sposobnosti u kasnijem razdoblju našeg života.

Znanstvenici Sveučilišta u Edinburghu, pak, su u studiji sa 853 sudionika pokazali kako sve ove koristi od učenja jezika vrijede potpuno jednako za ljude koji drugi jezik počnu učiti još kao djeca kao i za one koji ga počnu učiti u bilo kojem kasnijem razdoblju života.

Nadamo se kako su sve ove spoznaje dovoljne da ne zaboravite što prije upisati neki od naših tečajeva!

23/10/2018
Blanka