U današnjem globaliziranom svijetu i u Hrvatskoj škole postaju sve više multikulturalne i učenici dolaze iz različitih kulturnih, jezičnih i socioekonomskih sredina. Iako ta raznolikost obogaćuje obrazovno iskustvo, ona također donosi brojne izazove koje je potrebno ispravno adresirati kako bi se svaki učenik osjećao dobrodošlo, cijenjeno i uključeno. Kako nastavno tako i nenastavno osoblje igra ključnu ulogu u stvaranju uključivog školskog okruženja. Prepoznavanjem izazova i primjenom učinkovitih strategija škole mogu bolje podržati nove učenike i ubrzati njihovu integraciju i uspjeh. Kako bismo i u Polyglotte Institute-u stvorili optimalno okruženje za sve naše učenike, zajedno smo s kolegama iz cijele Europe potražili ideje i rješenja u sklopu programa ERASMUS+ i uz podršku Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

Izazovi u kulturološki raznolikim školama

Jedan od najozbiljnijih izazova u školama s učenicima koji dolaze iz različitih kultura jest jezična barijera. Učenici koji ne govore tečno službeni jezik škole mogu imati poteškoće u razumijevanju nastavnih uputa, sudjelovanju u raspravama ili izvršavanju zadataka. To negativno utječe ne samo na njihov uspjeh, već i na socijalnu integraciju. Jednako tako i komunikacija između škole i obitelji može biti otežana, što smanjuje roditeljsku uključenost i podršku.

Kulturna nerazumijevanja također predstavljaju izazov. Razlike u vrijednostima, ponašanju i načinima komunikacije mogu dovesti do pogrešnog tumačenja među učenicima i nastavnicima ili među samim učenicima budući da ono što se u jednoj kulturi smatra pristojnim, u drugoj može biti protumačeno drugačije. Bez dovoljno kulturne osviještenosti učitelji mogu pogrešno protumačiti ponašanje učenika, dok se učenici mogu teško prilagođavati novim pravilima i očekivanjima.

Još jedan izazov je socijalna integracija. Učenici iz manjinskih kultura mogu se osjećati isključeno ili suočeni s diskriminacijom, zlostavljanjem ili stereotipima od strane vršnjaka. Sklapanje prijateljstava može biti teško, posebno kada se formiraju kulturne skupine koje isključuju druge. Uz to kada nastavni plan i program ne uključuje i promovira različite perspektive, učenici se mogu osjećati zanemareno ili nevidljivo u učionici. Uključenost roditelja također može biti niska ako obitelji ne razumiju obrazovni sustav ili imaju jezične barijere i nedostatak povjerenja.

Aktivacija nastavnog osoblja za inkluziju

Nastavnici su prvi koji će svojim primjerom stvoriti inkluzivno okruženje. Jedan od najučinkovitijih pristupa je kulturološki osjetljivo poučavanje. To uključuje prilagodbu nastavnog plana tako da uključuje različite perspektive i iskustva te korištenje metoda poučavanja koje poštuju različite kulturne stilove učenja. Kroz povezivanje gradiva s učenikovim kulturnim iskustvom, povećava se angažiranost i međusobno poštivanje.

Potrebno je osigurati stručno usavršavanje koje pomaže nastavnicima razviti međukulturne kompetencije, svijest o pristranostima i metode uspostavljanja kvlitetnog odnosa s učenicima koji dolaze iz različitih kultura. Također jezična podrška u nastavi poput vizualnih pomagala, dvojezičnih materijala ili vršnjačke pomoći može znatno olakšati uključivanje učenika s ograničenim jezičnim znanjem.

Jednako tako izgradnja pozitivnih odnosa s učenicima od ključne je važnosti. Kada se nastavnici iskreno zanimaju za učenikovo porijeklo i kulturu, to doprinosi izgradnji povjerenja i osjećaja pripadnosti. Nastavne aktivnosti koje potiču učenike da podijele svoja kulturna iskustva mogu dodatno jačati međusobno razumijevanje i toleranciju time što ćemo kroz dijalog otkrivati koliko smo ujedinjeni u našim različitostima.

Uloga nenastavnog osoblja u inkluziji

Svo nenastavno osoblje također igra ključnu ulogu u promociji inkluzije. Tajništvo škole često je prvo mjesto susreta obitelji i škole. Ljubazno i osviješteno osoblje uz prisustvo prevoditelja može značajno utjecati na prvi dojam i osjećaj dobrodošlice.

Organiziranje kulturnih manifestacija i događanja odličan je način za promicanje različitosti. Multikulturalni dani, festivali hrane ili međunarodne glazbene večeri omogućuju učenicima da predstave svoje nasljeđe i istovremeno uče o drugim kulturama. Uključivanjem cijelog osoblja u organizaciju jača se zajedništvo i osjećaj pripadnosti.

Stručni suradnici i mentori imaju važnu ulogu u podršci učenicima tijekom njihove emocionalne i socijalne prilagodbe. Orijentacijski programi i vršnjačko mentorstvo mogu olakšati početne korake u novom okruženju. Također uključivanje obitelji kroz večeri za roditelje uz podršku prevoditelja ili angažman kulturnih medijatora može unaprijediti komunikaciju i potaknuti suradnju.

Cjelovit pristup inkluziji

Rješavanje izazova kulturne raznolikosti zahtijeva cjelovit pristup na razini cijele škole. Inkluzija ne bi smjela biti odgovornost samo pojedinih nastavnika, već bi trebala biti sastavni dio školskih politika, praksi i kulture. Školsko vodstvo mora dati prioritet jednakosti, definirati jasne protudiskriminacijske politike i osigurati da se mišljenja učenika i obitelji aktivno slušaju.

Aktiviranjem i nastavnog i nenastavnog osoblja kroz edukaciju, kulturnu osviještenost i inkluzivne prakse škole mogu stvoriti okruženje u kojem se svi učenici osjećaju viđeno, shvaćeno  i podržano. Na taj način ne samo da se poboljšavaju obrazovni ishodi, već se i odgajaju suosjećajni i otvoreni građani svijeta.

Fotografije: Pexels