Kad čujemo riječ vodstvo, odmah pomislimo na nekoga s ozbiljnom facom, puno sastanaka i bilježnicu punu strategija. No, što kad bismo vodstvo gledali kroz malo drugačiju prizmu – onu koja uključuje humor, otvorenost prema pogreškama i pokoju kreativnu diverziju s planiranog puta?
Imala sam priliku istražiti ovu temu kroz edukacije u sklopu Erasmus+ programa, uz podršku Agencije za mobilnost i programe Europske unije i zaputila se u Teacher Academy u Belgiji. Tamo sam uvidjela da postoje različiti stilovi vođenja – svaki sa svojim vrlinama, manama i (ne)namjernim komičnim elementima, a i upoznala brojne kolege iz različitih zemalja koji su, s više ili manje uspjeha, isprobavali kako različiti stilovi djeluju na kolektiv. Najprije ćemo baciti kratki pogled na stilove vođenja.
Autokrat: Kod njega se zna tko što radi, kad i kako. Izvrsno funkcionira… ako vodite ekspediciju na Antarktiku. U školi? Ne baš. Podsjeća nas na neka stara i ne osobito dobra vremena.
Demokratski vođa: Svi imaju glas, svi sudjeluju – i svi imaju drukčije mišljenje. Rezultat? Puno sastanaka i previše kave.
Laissez-faire voditelj: Filozofija “svi znaju što im je činiti” je idealna ako imate tim pun samostalnih genijalaca. Ako ne – nastaje kaos.
Transformacijski motivator: Entuzijastičan, karizmatičan i pun ideja. Obično se prepozna po vizijama i rečenici “Zamislite samo da…!”
Zatim dolazimo do inovativnog vođe – hibrida svih prethodnih, ali s dozom modernog, praktičnog idealizma. Taj vođa nije zainteresiran za titule ili dužinu sastanka – već za to kako napraviti razliku koja ima smisla. Ova vrsta vodstva mi se činila kao nešto što svakoj obrazovnoj ustanovi treba.
Kako inovativno vodstvo izgleda u praksi (i u učionici)?
Nakon sudjelovanja u edukacijama u sklopu Erasmus+ programa, vratilia sam se puna ideja – ali i poslovično pragmatična. Inovativno vodstvo ne znači da sve mora biti revolucionarno. Dovoljno je da bude smisleno, primjenjivo i naposljetku– zabavno.
Inovativni vođe znaju da se najbolji planovi mogu promijeniti tri puta do podneva. Oni to prihvaćaju – i to bez panike. Posebno u obrazovanju, gdje “plan i program” često mora ustupiti mjesto stvarnosti, odnosno učeniku kojem je pas pojeo zadaću ili nije pogledao video koji smo dva dana pripremali.
Inovativno vođenje u školi znači vjerovati nastavnicima da znaju svoj posao – i da ga mogu raditi na svoj način. Da, čak i ako to uključuje glazbene lekcije o padežima ili igre uloga u kontekstu poreznog sustava. (Zvuči suludo, ali radi.)
Kod inovativnog vođenja neuspjeh nije kraj – on je početak razgovora. Nešto nije prošlo kako ste zamislili? Nema veze – sutra je nova prilika. U najgorem slučaju, dobijete odličnu anegdotu za sljedeći Erasmus seminar.
Inovativni lideri ne pretpostavljaju da sve znaju. Oni slušaju. I učenike. I kolege. I spremačicu.
Posljednje, no ne i najmanje važno je da smijeh može biti katalizator učenja. Inovativni vođe znaju da je osmijeh često učinkovitiji od uputa na ploči.
Vodstvo u obrazovanju ne mora biti grandiozno da bi bilo učinkovito. Inovativno vodstvo znači znati kada voditi, a kada samo – pustiti da tim zablista. Ponekad je dovoljno postaviti pitanje: “Što ako probamo drugačije?” i imati hrabrost to i provesti.
Mislim da bi bilo sjajno kada bismo svi koji radimo u obrazovanju uvidjeli koliko je važno istome pristupiti ne kao obavezi, nego kao igri u kojoj nikad ne znamo kad i kako ćemo doći do cilja I gdje sve ono što se događa usput je podjednako važno. Čini nas živima i otvorenima. Zato hvala Erasmus+ programu što me posjeća na to da nikada ne prestanem biti učenik.
Fotografije: Unsplash, Pexels
